U najopćenitijem smislu može se reći da je porez instrument kojim država prikuplja sredstva potrebna za financiranje državnih potreba (financiranje državnog aparata, odgoja i obrazovanja, financiranje određenih socijalnih davanja, financiranje određenih infrastrukturnih projekata, davanje poticaja i subvencija). U tom smislu moglo bi se reći da su porezi cijena javnih dobara koje na razne načine koristimo, ali uvijek obavezno i posredno putem državnih institucija.
Kao što je već rečeno, građani plaćanjem poreza osiguravaju sredstva za financiranje određenih javnih dobara (npr. obrazovanje, zdravstvo, policija, vojska i td.), ali ne stječu prava da u omjeru uplaćenog poreza dobiju određenu vrstu usluge, kao što je npr. kod plaćanja doprinosa za penziono osiguranje, gdje se penzija određuje visinom uplaćenog doprinosa. Zato se za poreze i kaže da se njima financiraju određena javna dobra ili općedruštvene potrebe čije se korištenje ne može individualno odrediti, ni po opsegu ni po vremenu, već se zbog njihovog vitalnog značaja za funkcioniranje društva propisuje kao zakonska obaveza, u pravilu prema ekonomskoj snazi poreznih obveznika uz određene korekcije koje su socijalnopolitički motivirane.
Porezni sistem FBiH uređen je s više zakonskih i podzakonskih propisa, a najvažniji su:
- Zakon o porezu na dohodak
- Zakon o porezu na dobit
- Zakon o porezu na dodanu vrijednost (na nivou BiH)
- Pravilnik o promjeni zakona o porezu na dohodak
- Pravilnik o primjeni zakona o porezu na dobit
- Pravilnik o primjeni zakona o porezu na dodanu vrijednost (na nivou BiH)
- Zakon o posebnim porezima
- Zakon o računovodstvu i reviziji